Kako prepoznati hitno stanje?
Priroda se budi, sve više vremena provodimo napolju, pa tako i naši kućni ljubimci. Usled dužeg boravka u prirodi i u šetnjama po naseljenim mestima, ljubimci se počinju suočavati i sa raznim problemima, dešava se da pojedu nešto što ne bi smeli, da se zaraze bolestima ili jednostavno da se povrede. Vrlo je važno na vreme otkriti uzrok promene ponašanja kod životinje i u skladu sa time odreagovati, jer nekada mogu da se jave problemi opasni po njihov život. Ipak, nije svako stanje hitno stanje, te bi vlasnici trebalo da se informišu kada se reaguje istog trenutka, a kada je neko stanje trenutni nadražaj i prolazno. O tome smo razgovarali sa veterinarom Vukašinom Kosanovićem u ordinaciji u Laćarku, koji kaže da ima pune ruke posla, da je zbog hitnih slučajeva počinjao rad i u pola četiri ujutru.
Iako bi preventivu trebalo sprovoditi tokom cele godine, vlasnici to počnu da čine tek u kasno proleće. Umesto da neke bolesti ne lečimo uopšte, mi ih lečimo sada sve ranije. Krenuli su problemi sa krpeljima i buvama. Mi bismo već u februaru trebalo da dajemo zaštitu za mart, a vlasnici to odrade nekad i u aprilu, objašnjava veterinar.
Vrlo često vlasnici pasa kontaktiraju veterinara ne znajući da prepoznaju stanje svoga psa, što je sasvim i očekivano, ali je vrlo važno pitati stručnjake. Zato je potrebno vlasnicima predočiti kako mogu da izgledaju neka od hitnih stanja, a Kosanović navodi jednu od nedavnih situacija iz njegove ordinacije.
Vlasnik mora biti svestan kakve su karakteristike njegove životinje, u zavisnosti od rase. Nije isto imati dogu, labradora ili pekinezera i čivavu. Životinje koje su velike i imaju dubok grudni koš, kao što je nemački ovčar, pomenute doge i labradori. Vlasnici imaju običaj da pse hrane jednom dnevno, kako bi i trebalo, međutim ne smeju nakon hranjenja da ih istrčavaju ili vode na treninge. Pas kada jede mora da odmiruje dva do tri sata, kako bi se ta hrana svarila. U suprotnom može da se javi torzija želuca i dilatacija, uvećanje želuca, kao česta kombinacija količine hrane, gasova i fizičke aktivnost. Kada dođe do naglih pokreti pri skakanju i trčanju, može doći do okretanja želuca oko svoje ose. To spada u veoma hitna stanja, jer pas se iz takvog stanja može izvesti samo hirurškim putem. Nastupa akutno i naglo stanje, pas postaje uznemiren, teško diše, pokušava da se izdiže u sedeći položaj sa izdignutom glavom i pokušava da rastereti dijafragmu, kako bi mogao da udahne. Ovo stanje se pogoršava, često budu blede sluznice. Vlasnik može da primeti da je abdomen psa nadut i to vidno. U bilo kojem od tih slučajeva potrebno je javiti se veterinaru, jer su u pitanju časovi, kroz dva sata životinja može da ugine. Problem nastaje jer se to uglavnom dešava u večernjim ili noćnim satima, kada većina veterinara ne radi. Obično vlasnici hrane ljubimce oko osam ili devet časova. Većina veterinara se i ne bavi ovim stanjem, a pri dijagnostici je nužan rentgen. Tu se lako vidi o čemu se radi. Izgleda kao „kapa štrumpfa“, neko bi to tako nazvao, karakteristično je zaista. Želudac bude prepun gasa, koji isijava i vidi se lako, ali mora da se reši operativno. Vrlo često su te operacije i skupe, ali ako se stigne na vreme uspešnost preživljavanja je velika, kaže naš sagovornik.
Kada je u pitanju dijagnostika, „Sirmiumvet“ je u potpunosti opremljen potrebnim aparatima i uređajima. I sam Vukašin pristalica je toga da se pas mora podvrgnuti kvalitetnoj dijagnostici, naročito kada je u pitanju internistički deo.
Ovo je ujedno i moj omiljeni deo posla – internistički deo, postavljanje dijagnoza, rešavanje zagonetki, jer je i svaki pas zagonetka za sebe. Često veterinari ne daju vlasnicima dijagnoze, ali iz više razloga. Vlasnik može da zahteva istoriju i tok lečenja, što veterinari izbegavaju. Oduzme im dosta vremena, a neki veterinari se plaše da stanu iza toga šta su dali, ako bi morali da se suoče s tim da li su došli do prave dijagnoze. Problem je što vlasnici traže dijagnozu u prvih pet minuta, po dolasku u ordinaciju, što nije moguće. Nije ni odgovorno. Vlasnici očekuju rešavanje situacije bez prethodne dijagnostike. Često više cene one veterinare koji imaju takav pristup pa čim vide psa kažu „To je u pitanju“. Potrebno je raditi dijagnostiku, a često smo usled ispunjavanja želja vlasnicima prinuđeni da to ne činimo, jer se nekako uvek vraćamo na momenat finansija i ograničene budžete, nažalost, rekao je Kosanović.
Zaključak je da vlasnici pasa pre udomljavanja ili kupovine ljubimca, ozbiljno i temeljno moraju da se pozabave njegovom prirodom. Odgajanje psa nosi sa sobom i brojne odgovornosti, jer od odnosa vlasnika nekada zavisi i životinjin život. Informisanost vlasnika i posvećena pažnja dobar su put odgajanju zdravog i srećnog ljubimca.
Veterinar Vukašin Kosanović, kaže uvek je otvoren za saradnju, te je njegov broj telefona uvek dostupan za vlasnike, koji imaju neku dilemu i problem. Ordinacija se nalazi u Laćarku, na adresi 1. Novembra, a kontakt je 0617208663.